BUCO PENDE – NOVINARSKI DOM

Romantični trubadur, šansonjer, ali i roker, kantautor Buco Pende više od pola stoljeća prisutan je na glazbenoj sceni.
Nakon bogate umjetničke karijere i sjajnih dueta i bendova s kojima je proveo najveći dio svog glazbenog  stvaralaštva, Buco Pende ove godine nakon dulje pauze vratio se na pozornicu.
Proteklog ljeta upriličio je dva uspješna dubrovačka koncerta, odnosno ponoćne serenade uz gitarsku pratnju Srđana Kadrića, s kojim u suradnji upravo najavljuje svoj zagrebački koncert u Novinarskom domu 22. prosinca 2023.
Najpopularnije glazbeno razdoblje Buco bilježi u suradnji sa Srđanom Gjivojem, a njihovu glazbenu priču jako lijepo piše novinar Slobodan Nano Vlašić:

S početkom sedamdesetih meteorski uspon popularnosti doživjeli su mladi dubrovački glazbenici Ljubomir Buco Pende i Srđan Gjivoje do danas zapamćeni kao duo Buco i Srđan.
Otpočeli su najprije izvodeći izrazito uvjerljivo pjesme s repertoara inozemnih zvijezda.
Uslijedile su posebno za njih pisane pjesme Đela Jusića i Josipa Sliška, da bi se uspješna karijera dubrovačkog dvojca nastavila Bucovim autorskim skladbama. Prvi veći nastup bio je na Opatijskom festivalu 1973. s pjesmom Hrvoja Hegedušića Elegija. Pjesmi je nedostajao
jedan glas za plasman na natjecanje Eurovizije. Sa skladbom Dugo u noć na Tadijanovićeve stihove odnose pobjedu na Zagrebačkom festivalu. Nakon Srđanovog odlaska u Ameriku Buco je nastavio s koncertnom i stvaralačkom aktivnošću, okruživši se krugom vrsnih suradnika: od međunarodno poznatog gitarista Ljuba Majstorovića, Frana Matušića i Điva Brčića . Nekoliko je naročito važnih karakternih osobina označavalo njihov glazbeni stil, možda ponajprije Bucov osobit vokal, općenito način pjevanja, izrazito raspoznatljiva boja njegova glasa i dosljedna vjernost dubrovačkom govoru što je Buco u svim kasnijim pjesmama beskompromisno slijedio.

Pred ovoljetnu dubrovačku serenadu i  zagrebački koncert  koji je pred nama, gospar Buco Pende senzibilno izjavljuje:
“Prije skoro pedeset godišta, improvizirajući melodiju na Lorkine stihove, učinio sam prvu pjesmu. S vremenom me je sve više gustala i odvažio sam se velikog pjesnika zamjenit svojim mladalački nespretnim stihom. Nazvao sam je Zelenci. Godištima poslije, Srđan i ja počinjali smo ponoćne serenade u Sponzi, sljubeć početne taktove s batom Mara i Bara.

Ponoćne serenade ovog ljeta su krasno primljene od publike ili kako je gospar Kalajdžić napisao u Dubrovačkom vjesniku: „Bilo je lijepo i sjetno, a opet veselo uz golemu dozu nostalgije koja vodi u neka ljepša, sretnija vremena.“

„Uz ovu najavu hotio bih se zahvalit kolegi Srđanu Kadriću. On je sam izjavio da mu je bilo lako presložit svoj DNK iz rokera u šansonijera, jer je od mladih dana volio moje pjesme. Dugo smo pripremali prvi nastup, ma mogu rijet, vajalo je! Srđan je uspio postić da gitara trankvilecom i đentilom pratnjom zagrli tekstove pjesama.”

Zagrebački koncert 22.12. bit će podsjetnik kroz vrijeme najvećih Bucovih uspješnica, koje pamte brojne generacije. Ovo je svojevrsni poziv nostalgičnim zaljubljenim u šansonu i onaj mekani prepoznatljivi jedinstveni Bucov glas da dođu u Novinarski dom, kako onima koji će se prepustiti  emociji svoje mladosti, tako i onima koji će zavirit u spomenare svojih roditelja.

Izvest će se pjesme kao što su: Cvijeta, Neusnule noći, Dobro jutro Margareta, Lula starog kapetana, Povratak, Ako odem i još neka iznenađenja . . .